Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i prava

Arapi su prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bili različitih plemena, ubijali su se međusobno i porobljavali jedni druge, tiranija je bila zakon koji je vladao ovim plemenima. Ljudi nisu bili jednaki u tom periodu, nego su bogatiji iskorištavali prava u potpunosti, a robovi nisu imali nikakvih prava, jer su oni bili vlasništvo svojih gazdi.

Kada je u pitanju žena, njena prava su bila ugrožena u potpunosti, ona je bila vlasništvo svoga oca i braće, a zatim bi postala vlasništvo svoga muža, te nakon toga vlasništvo njegovih nasljednika.

Pored ovoga bili su rašireni i paganski običaji kao što su pljačka, otimačina i trgovina robljem, prostitucija, ubijanje ženske djece, obožavanje kipova i dr.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se suprostavio ovakvom jadnom stanju, te je uspostavio program koji obuhvata prava svih, program kojem prije toga u povijesti čovječanstva, ni jedan drugi nije bio sličan.

Nakon što je pozvao ljude u obožavanje samo Allaha Uzvišenog, počeo je sa uspostavljanjem jednakosti među ljudima, te je pojasnio prava čovjeka i ostalih živih bića u svim životnim sferama.

Prava čovjeka, a i druga prava u islamu se odlikuju po tome što su to prava koja su postavljena od strane Allaha Uzvišenog, pa zato niko od ljudi ne može da ih ukine, niti može da ih izbjegne.

To su međusobno uravnotežena prava koja se međusobno ne potiskaju.

To su prava koja obuhvataju sva doba čovjekovog života, bilo da se radi o djetetu u utrobi, dječaku, mladiću, odraslom, starijem, zdravom ili bolesnom.