Čuđenje zbog onoga što su ljudi izmislili u mjesecu redžepu

Čuđenje zbog onoga što su ljudi izmislili u mjesecu redžebu

] Bosanski – Bosnian – بوسني [

Halid b. Ahmed Ba Batin

Prijevod:

Senad Muhić

Senad Crnkić

Revizija:

Ersan Grahovac

2013 - 1434

﴿العجب مما أحدث النّاس في رجب﴾

« باللغة البوسنية »

خالد بن أحمد بابطين

ترجمة:

سناد موهيتش

سناد تسرنكتش

مراجعة:

أرسان غراهوفاتس

2013 - 1434

Čuđenje zbog onoga što su ljudi izmislili u mjesecu redžepu

Neka je hvala Allahu Jedinom i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika, njegovu porodicu i časne i uzorite ashabe.

A zatim:

Mjesec Redžeb je, kao što je poznato svim muslimana, jedan od svetih mjeseci, kao što kaže Allah Uzvišeni: Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera! (Et-Tevba, 36.)

A u dvije vjerodostojne zbirke, Buharijinoj i Muslimovoj, prenesi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao hutbu na oprosnom hadždžu, gdje je između ostalog rekao: „Vrijeme teče (kruži) isto kao i onog dana kada je Allah Uzvišeni stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri zaredom: zul-l-ka'de, zu-l-hidždže, muharrem i mjesec redžeb mudar[1] koji je između džumade i ša'bana.“

Zašto su ovi mjeseci nazvani svetim mjesecima?

Učenjaci su se razišli po ovom pitanju, pa su neki rekli da je razlog tome njihova svetosti i veličina grijeha u njima.

Rekao je Ibn Ebi Talha prenoseći od Ibn 'Abbasa: „Allah Uzvišeni je izabrao četiri mjeseca i učinio ih svetima, te povećao njihovu svetost. ﷻ‬ njima je grijeh veći, a i nagrada za dobro djelo je veća.“

Neki pak navode da je razlog njihovog nazivanja svetim mjesecima zabrana borbe u njima.

Zašto je redžeb nazvan ovim imenom?

Rekao je Ibn Redžeb el Hanbeli, neka mu se Allah smiluje: „Redžeb je dobio ovakvo ime jer je bio mjesec koji se veliča i poštuje. Pa tako u arapskom jeziku se kaže: redžebe tj. veličati i uvažavati. Neki su rekli da je dobio ime po tome što meleki u njemu veličaju i hvale Allaha, no međutim hadis o ovome je slab.“

Ima učenjaka koji su pomenuli da mjesec redžeb ima četrnaest imena: Allahov mjesec, redžeb, redžeb Mudar, Munsilul-Esinne, El-Esamm, El-Esabb, Munfiss, Mutahhir, Mu'alla, Mukim, Herem, Mukaškiš, Mubri' i Ferd.

Ljudi u pagansko doba su veličali ovaj mjesec

Arapi u pagasnko ili džahilijetsko doba su veličali ovaj mjesec, a posebno od njih se istaklo pleme Mudar, zato je preneseno u već spomenutom hadisu: „Redžeb Mudar“.

Rekao je Ibn el-Esir u djelu En-Nihaje: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pripisao mjesec redžeb plemenu Mudar, jer su oni bili ti koji su ga veličali za razliku od ostalih, pa su postali poznati po tome.“

Rat u njemu su smatrali haramom, šta više, stvar je došla do te mjere da bi takav rat, u slučaju da se desi, zvali Ratom griješnika. Činili su dovu na deseti dan tog mjeseca protiv nasilnika i nepravednika, pa bi im bilo uslišano.

Ovo je spomenuto Omeru ibn Hattabu, radijellahu anhu, pa je komentarisao: „Allah je to s njima radio kako bi sačuvao jedne od drugih, a dao im je Sudnji dan rokom njihovim, a Sudnji dan je žešći i gori.“

Klali su životinje koje su za klanje, pa su to što se zakolje nazivali 'Atirom, a 'Atira je ovca koju su klali svojim božanstvima, te prolijevali krv na svoje glave.

Većina islamskih učenjaka smatra da je islam ovu praksu dokinuo zbog vjerodostojnog hadisa gdje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema Fere'a[2] niti 'Atire!“

Prenosi se od Enesa b. Malika, radijellahu anhu, da je rekao: „Kada bi došao mjesec redžeb, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi rekao: 'Allahu naš, daj nam bereket u redžebu i ša'banu i daj nam da dočekamo Ramazan!'“

Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab.

Neki od dobrih predaka su govorili: „Mjesec redžeb je mjesec sjetve, mjesec ša'ban je mjesec zalijevanja posijanog, a mjesec ramazan mjesec žetve.“

Sve što su ljudi uveli od novotarija u ovom mjesecu su zabranjene novotarije

Ono što je čudno jeste da su ljudi u ovom mjesecu uveli veliki broj novotarija na koje su upozorili učenjaci islama, kao Ibn Tejmijje, Ibn-l-Kajjim, Eš-Šatibi, Ibn Redžeb el-Hanbeli, Et-Tartuši i Ibn El-Hadžer. Od savremenih šejh Ali el-Mahfuz, Eš-Šukajri, Ibn-Baz, El-Albani, Ibn Usejmin i Fevzan.

Sve što pomenem u ovom članku – plemeniti čitatelju – je samo dio od onog što su navedeni učenjaci rekli ili napisali.

Rekao je pjesnik:

„Zlo sam saznao, ne zbog zla nego da se zaštitim,

a ko ne bude poznavao zlo, najpreči je da u njega padne.“

Prvo:

Među prvim novotarijama koje su ljudi uveli u mjesecu redžebujeste namaz. Postoji nekoliko vrsta namaza koje su uveli:

- Namaz kojeg nazivaju Es-Salatu-l-elfijje. Klanja se prvog dana mjeseca redžeba kao i polovinom mjeseca ša'bana. Ovaj namaz nije poznati namaz među običnim svijetom kojeg nazivaju Salatu-ﷺ‬-Regaib.

- Namaz Ummi Davud. Klanja se polovinom mjeseca redžeba.[3]

- Salatur Regaib. Neki ga nazivaju Dvanaestorekatni namaz. Klanja se u noći prvog petka poslije jacije namaza, a rečeno je da se klanja između akšama i jacije. Ima dvanaest rekata. Na svakom rekatu se poslije poslije Fatihe uči tri puta sura El-Kadr i dvanaest puta sura El-Ihlas. Predaje se selam na svakom drugom rekatu. Ovo je novotarski namaz, uveden u islam četiri stotine godina nakon hidžre. Rekao je Ibn Redžeb: „Nema nijedan poseban namaz koji se klanja u mjesecu redžebu, a svi hadisi koji govore o Salatu-ﷺ‬-regaibu su slabi i izmišljeni hadisi, sama laž!“[4]

Drugo:

Među novotarijama u ovom mjesecu je i post. Ljudi u odnosu na njega se dijele na nekoliko grupa:

Neki od njih poste prvi, drugi i treći dan, oslanjajući se pri tome na izmišljene hadise poput riječi: „Ko bude postio tri dana svetog mjeseca - četvrtak, petak i subotu, Allah će mu za nagradu upisati kao da je devet stotina godina činio ibadet.“

ﷻ‬ drugoj predaji došla je cifra šezdeset godina.

Također je izmišljen hadis: „Post prvog dana mjeseca redžeba je otkup od grijeha za tri godine, post drugog dana je otkup za dvije godine, a zatim se za svaki ispošteni dan prašta po jedan mjesec.“

Navodi se i sljedeće: „Redžeb je Allahov mjesec, ša'ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec moga ummeta.“

Navode se i mnoge druge predaje koje su laž na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

- Neki od njih poste samo sedmi dan i klanjaju Salatu-ﷺ‬-regaib tu noć. Rekao je Ibn Tejmijje: „Ono što je ispravno i što je stavučenjaka ovog ummeta je zabrana posta u ovom danu (tj. da se posti samo taj dan ili da se taj dan označi kao dan posta) kao i novotarskog namaza i svega drugog u čemu je veličanje ovog dana poput spremanja hrane i ukrašavanja i slično tome.“

- Neki od njih poste mjesec u cijelosti. Rekao je Ibn Redžeb: „Što se posta tiče, nije prenesena nijedna ispravna i vjerodostojna predaja od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba po pitanju vrijednosti posebnog posta u mjesecu redžeb.“ Naprotiv, od prijašnjih generacija je preneseno da su zabranjivali post mjeseca redžeba u cijelosti. Prenosi se da je Omer, radijellahu anhu, udarao dlanove ljudi koji bi postili u redžebu sve dok ga ne ostave. Govorio im je: „Šta je redžeb? ﷻ‬ pagansko doba je bio veličan, ali nakon što je došao Islam ostavljeno je to veličanje.“ ﷻ‬ drugoj predaji stoji da nije volio da post u njemu postane običajem ljudi i njihovom stalnom praksom. Prenosi se od Ibn Abbasa da je zabranjivao post mjeseca redžeba u cijelosti. Prenosi se od Ebu Bekreta da je vidio svoju porodicu kako se spremaju za post u mjesecu redžebu pa je rekao: „Zar ste učinili redžeb poput ramazana?!“ Zatim je bacio odreske mesa i polomio vrčeve (kazane). Ibn Omer je smatrao da se u danima tog mjeseca treba mrsiti, a Enes ibn Malik i Se'id ibn Džubejr su post u njemu smatrali pokuđenim (mekruhom). Rekao je hafiz Ibn Hadžer po pitanju posta u ovom mjesecu: „Nema nijedne ispravne i vjerodostojne predaje o vrijednosti mjeseca redžeba, kao ni o postu u njemu (post vezan za samo taj mjesec) niti ima šta po pitanju posebnog namaza.“[5]

Treće:

Posjeta mezara Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom mjesecu.

Posjeta kabura Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je propisana tokom cijele godine, i ovo djelo je od stvari kojima se insan približava Allahu Uzvišenom i ubraja se među dobra i pobožna djela. Ali, ako se ta posjeta veže uz određeni dan ili, u ovom slučaju, mjesec, onda biva haramom. Dakle, odrediti vrijeme jednom ibadetu kojeg Allah Uzvišeni nije odredio, niti Njegov Poslanik je haram novotarija! Zato budi oprezan! Ovaj propis je spomenuo šejh El-Albani u knjizi Ahkamul dženaiz ve bide'uha.

Četvrto:

Veličanje i oživljavanje noći Israa i Mi'radža (27 – a noć mjeseca redžeba), te čitanje priča o mi'radžu, spremanje hrane i sl.

Ovo je, također, jedno od djela koje su ljudi uveli u ovom mjesecu, a koje spada u novotarije (haram). ﷻ‬ toj noći se čita priča o mi'radžu koja je pripisana Ibn 'Abbasu, a ona je u stvarnosti laž i potvora na ovog časnog ashaba, radijallahu anhu.

Ovaj skup i veličanje nije dozvoljen iz sljedećih razloga:

- Učenjaci su se razišli po pitanju određivanja datuma kada se desio isra i mi'radž, tako da nema dokaza koji upućuje na tačan mjesec dešavanja ovog velikog događaja, a pogotovo nema dokaza koji upućuje na tačan dan.

- Pretpostavimo da imamo dokaz da se Isra i mi'radž desio te noći, opet nam nije dozvoljeno da se iskupljamo i određujemo pojedine noći ili dane za ibadet ako nam to nije propisao Allah Uzvišeni ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

- Zato što se te noći i na tom skupu dešavaju zabranjene radnje i postupci. Neki učenjaci su rekli: „Ljudi su u izmišljanju novotarija i prilasku zabranjenim stvarima postali pravi umjetnici. Uveli su mnogobrojne novotarije kao okupljanje u mesdžidu te paljenje svijeći itd.“ Ovom prilikom želim da navedem lijep govor saudijskog muftije šejha Bin Baza po ovom pitanju gdje kaže: „Ne zna se noć u kojoj se desio isra' i mi'radž. Ne možemo tvrditi da se desio u mjesecu redžebu ili u nekom drugom mjesecu, jer nije prenesena do nas nijedna jedina ispravna i vjerodostojna predaja koja bi nam označila tačan datum tog događaja.“ Govoreći o Allahovoj mudrosti zbog koje On nije podučio ljude tačnom datumu ovog događaja, šejh kaže: „Allahu pripada velika mudrost u tome što je dao da ljudi zaborave datum ovog događaja, a kada bi i znali nije nam dozvoljeno da izdvojimo pomenutu noć radi ibadeta, niti je bilo njima dozvoljeno da je oživljavaju i veličaju, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi nisu tako postupali. Ako kažemo da je skup za ovu noć dio vjere, tj. propisan, pa zar bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio svoj ummet, a da mu ne pojasni i da ga ne uputi?! Naravno da ne bi! Uputio bi ih, ili riječima ili djelom, a da se to dogodilo, saznalo bi se i postalo bi poznato kao i ostale propisane radnje i ibadeti. Ashabi bi to prenijeli do nas kao i ostale propise. Prenijeli su sve od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nisu ništa izostavili; oni su ti koji prednjače u svakom dobru i hajru, pa da je okupljanje u ovoj noći ibadet, oni bi bili prvi koji bi ga u praksu sproveli, no međutim nisu to radili.“

Novotarije, pored toga što su izmjena vjere, one donose gubljenje vremena, potrošnju imetka i umor tijela. Nema snage niti moći osim sa Allahom! Istinu je rekao ko je ovo prozborio:

„Svako dobro je u slijeđenju prvih odabranih generacija muslimana, a svako zlo je u novotarijama onih koji su poslije njih došli.“

Molim Allaha Uzvišenog da svakog od nas opskrbi iskrenošću u ibadetu i sljeđenjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da umremo na tome kao muslimani. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i časne i uzorite ashabe.