Vrijednost kupanja preminule osobe i njenog oblačenja u ćefine
Kategorije
Full Description
Vrijednost kupanja preminule osobe i njenog oblačenja u ćefine
] Bosanski – Bosnian – بوسني [
Usama b. Gurm el-Gamidi
Prijevod: Senad Muhić
Revizija:
Ersan Grahovac
2013 - 1434
﴿ فضل غسل الميت وتكفينه ﴾
« باللغة البوسنية »
أسامة بن غرم الغامدي
ترجمة: سناد موهيتش
مراجعة:
أرسان غراهوفاتس
2013 - 1434
Vrijednost kupanja preminule osobe i njenog oblačenja u ćefine
- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko okupa umrlog muslimana pa sakrije (njegove mahane), Allah će mu oprostiti četrdeset puta.“ ﷻ drugoj verziji ovog hadisa stoji: „Biva čist od grijeha baš kao na dan kada ga je majka rodila.“ A u drugoj predaji se veli: „Bude mu oprošteno četrdeset velikih grijeha!“ – „A ko mu iskopa mezar pa ga u njega stavi i zakopa, ima nagradu onog kao da mu je obezbijedio smještaj do Sudnjeg dana, a ko ga u ćefine obuče, Allah će ga obući na Sudnjem danu džennetskom svilom.“[1]
- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko okupa mrtvog čovjeka, pa pokrije njegove sramote, Allah će prekriti njegove grijehe, a ko ga u ćefine stavi, Allah će ga obući u svilu.“[2] Značenje riječi 'pokrije': tj. prikrije i ne priča o njegovim tjelesnim mahanama za koje mrtvac nije bio zadovoljan da se otkrivaju još za vrijeme života, kao što su rane, udarci kao i neke bolesti koje nisu vidljive, poput bolesti lepre (gube). Nije volio da iko o tome zna za života, te zato treba da se poštuje i poslije smrti. Također, treba da mu se prikriju i osobine koje ukazuju na loš završetak, poput crnila na licu, namrštenosti i nekih drugih znakova lošeg završetka. Međutim, učenjaci navode da nije sunnet da se onome ko je za života bio poznat među svijetom po svojem griješenju i novotarijama, prikrije ta vrsta mahana, nego da se ukaže na njegovo zlo, kako bi ljudi uzeli pouku iz njegovog stanja, te se sačuvali griješenja i novotarija.
Uslovi koje mora ispunjavati osoba koja se bavi kupanjem umrlih
- Islam.
- Razum.
- Povjerenje i emanet. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „...onda neka ga okupa neko od bližnje rodbine ako zna da to radi, a ako ne bude znao, onda neko ko vam je poznat po bogobojaznosti i povjerenju.“[3]
- Poznavanje šerijatskih propisa vezanih za kupanje umrlih.
- Prikrivanje mahana umrle osobe, tako da onaj ko kupa ne priča ono što je vidio od loših osobina, kao što se prenosi u hadisu: „Ko okupa umrlog muslimana pa sakrije (njegove mahane), Allah će mu oprostiti...“[4]
Stvari o kojima treba voditi računa po ovom pitanju
- Najpreči da okupa mrtvog čovjeka je onaj koga je preminula osoba naznačila u oporuci, jer je Ebu Bekr, radijallahu anhu, stavio u oporuku da ga okupa njegova žena Esma, a Enes, radijallahu anhu, je oporučio da ga okupa Ibn Sirin. Zatim otac, zatim bliži pa bliži zbog hadisa: „...onda neka ga okupa neko od bližnje rodbine, ako zna da to radi, a ako ne bude znao, onda neko ko vam je poznat po bogobojaznosti i povjerenju.“[5] Ovako će se postupiti ukoliko se ljudi ne budu mogli dogovoriti ko će okupati mrtvoga, a ako ne bude razilaženja po tom pitanju onda će ga okupati onaj ko inače kupa ostale muslimane, od onih koji imaju iskustva i znanje po tom pitanju, kao što je to slučaj u današnjim gasulhanama.
- Za kupanje nije potrebno više od tri osobe, jer će se na takav način najbolje prikriti mahane umrloga. Učenjaci smatraju pokuđenim gladanje u tijelo mrtvoga bez potrebe, jer čovjek kada umre postane u cijelosti avretom, te se zbog toga i kupa u sakrivenom mjestu daleko od očiju ljudi, i u potpunosti se obuče u ćefine kako bi se sakrio od očiju ljudi prilikom dženaze i ukopa.
- Preporučuje se da kupanje obavljaju dvije osobe koje poznaju propise dženaze i treća osobe treba da bude iz rodbine umrloga, a koja je poznata po nemarnosti i griješenju, kako bi mu to iskustvo bilo kao pouka
- Nije uslov da onaj ko kupa bude pod abdestom, pa ako bi žena koja ima menstruaciju okupala drugu, bilo bi dozvoljeno, ali je ipak bolje da se bude pod abdestom.
- Kupanje mrtvaca ne kvari abdest, osim u slučaju da se dodirne stidno mjesto bez zastora. Nije obavezno ni da se okupa osoba koja je okupala umrloga, po ispravnijem mišljenju učenjaka, nego je samo lijepo da promijeni abdest i da se okupa. Dakle, lijepo je, a ne obaveza.
Uslovi gasulhane
- Da bude čisto mjesto. Mrtvac se ne kupa u hamamu, jer je to nečisto mjesto, meleki se uznemiravaju od takvih prostorija i to je vid omalovažavanja mrtvaca.
- Da bude sakriveno i prekriveno. Prenosi se od Ibn Sirina da je volio da mjesto gdje se mrtvac kupa, bude zatamljeno, kako ne bi bio okrenut svojim stidnim mjestom prema nebu, te kako ne bi prisustvovao neko ko ne pomaže pri kupanju. Od imama Ahmeda se prenosi stav u kojem veli da između mrtve osobe i neba bude zastor.
- Da u tom prostoru nema slika, lutaka i kipova, jer tu prisustvuju meleki i aminaju na dovu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Kada prisustvujete kod bolesnika ili mrtve osobe, govorite samo dobro i hajr, jer meleki aminaju na ono što govorite.“[6] A meleki ne ulaze u mjesto gdje ima slika. Talha, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima pas ili slika.“[7]
Uslovi koje mora ispuniti voda kojom se gasuli
Treba da bude voda kojom se može izvršiti čišćenje, koja je sama po sebi dozvoljena, i mora se paziti na stepen temperature, kako ljeti tako i zimi. Voda mora biti umjerena, kako umrloj osobi ne bi naštetila i ostavila tragove na tijelu.
[1] Hadis bilježe Hakim, 1/354., br. 362.; Bejheki 3/395.; Asbehani u Tergibu, 1/235.; Taberani u Kebiru sa verzijom u kojoj stoji: „...četrdeset velikih grijeha.“ Hadis je ispravnim ocjenio Albani u djelu Ahkamul-dženaiz.
[2] Hadis je dobrim ocjenio Albani u djelu Sahihul-džami'.
[3] Bilježi Ahmed, br. 25393.
[4] Hadis bilježi Hakim, 1/354., 362.; Bejheki, 3/395.; Asbehani u Tergibu, 1/235.; Taberani u Kebiru sa verzijom u kojoj stoji:…"četrdeset velikih grijeha.“ Hadis je ispravnim ocjenio Albani u djelu Ahkamul-dženaizi.
[5] Bilježi Ahmed, br. 25393.
[6] Bilježi Muslim, br. 919.
[7] Bilježe Buhari, 10/350., sa Fethul-Bari; Muslim, br. 2106.