Iman
Ovaj materijal je preveden na
Kategorije
Full Description
Iman
] Bosanski – Bosnian – بوسني [
Muhammed b. Ibrahim b. Abdullah Et-Tuvejdžiri
Prijevod: Senad Crnkić
2013 - 1434
﴿ الإيمان ﴾
« باللغة البوسنية »
محمد بن إبراهيم بن عبد الله التويجري
ترجمة: سناد تسرنكتش
2013 - 1434
Iman
- Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u kader od dobra i zla, i da radiš shodno tome.
Iman je govor i djelo, govor srca i jezika, a djelo srca, jezika i organa, povećava se pokornošću a smanjuje griješenjem.
- Ogranci imana:
Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Iman se sastoji od sedamdeset i nešto ogranaka ili šezdeset i nešto ogranaka. Najbolji ogranak su riječi La ilahe illallah, a najslabiji je otkloniti prepreku sa puta. I stid je ogranak imana.““ Muttefekun alejhi.[1]
- Potpuni iman:
Potpuna ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku koja iziskuje postojanje onog što je njima drago i ljubav insana prema tome, te rad shodno toem i širenje među svijetom; pa ako voli radi Allaha i mrzi radi Allaha - što su djela srca - ili ako daje i sprečava radi Allaha - što su djela organa -; to upućuje na potpunost imana i potpunost ljubavi prema Allahu.
„Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“ - A Allah prašta i samilostan je.“ (Alu Imran, 31)
„Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.“ (El-Enfal, 2 – 4)
- Stepeni imana:
Iman ima okus, slast i stvarnost ili srž.
Što se tiče okusa, pojasnio ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem riječima: „Osjetio je okus imana ko bude zadovoljan Allahom kao Gospodarem, islamom kao vjerom i Muhammedom kao Poslanikom.“ Hadis bilježi Muslim.[2]
Što se tiče slasti, pojasnio ju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem riječima: „Tri stvari kada se nađu kod insana osjetit će slast imana: da mu Allah i Poslanik budu draži od bilo čega drugog, da voli nekog insana samo radi Allaha i da mrzi da se vrati u nevjerstvo kao što mrzi da se baci u vatru.“ Muttefekun alejhi.[3]
A što se tiče stvarnosti i srži imana, ona dolazi onom ko bude imao potpuno ubjeđenje i istinitost vjere, ustraje na tome kroz ibadet i davu tj. poziv, kao i hidžru i potporu, džihad i udjeljivanje, iskrenost i strpljivost, pa i davanje i odricanje i žrtvovanje.
Rob neće dostići stvarnost imana dok ne bude znao da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo nije ga moglo zadesiti.
Rekao je Allah Uzvišeni: „Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.“ (El-Enfal, 2 - 4)
„Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonište i pomažu, - oni su, zbilja pravi vjernici - njih čeka oprost i obilje plemenito.“ (El-Enfal, 74)
„Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!“ (El-Hudžurat, 15)
- Najveći stepeni imana:
Iman ima svoj izraz, sliku, okus, slast i stvarnost.
Najveći stepen imana jeste jekin ili ubjeđenje, jer je to iman u kojem nema ni truna sumnje. To je uvjerenje gdje ne postoji razlika između onog što vidiš i onog što ne vidiš, pa obožavaš Allaha kao da ga vidiš, i to je stepen ihsana. Pa kada čuješ ono što Allah kaže o stvarima gajba vezanim za Njegova imena, svojstva, meleke, knjige, poslanike i Sudnji dan i to kod tebe bude na stepenu kao da gledaš, tada si upotpunio jekin ili ubjeđenje i njegovu stvarnost.
A sa saburom ili strpljivošću i jekinom ili ubjeđenjem se dobiva imamet i predvodništvo u vjeri kao što kaže Allah: „Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.“ (Es-Sedžda, 24)