Liječenje problema brige i depresije

Liječenje problema brige i depresije

] Bosanski – Bosnian – بوسني [

Ahmed b. Osman El-Mezjed

Prijevod: Senad Crnkić

2013 - 1434

﴿ علاج مشكلة القلق والاكتئاب ﴾

« باللغة البوسنية »

أحمد بن عثمان المزيد

ترجمة: سناد تسرنكتش

2013 - 1434

Liječenje problema brige i depresije

Razumni ljudi su saglasni da su duševna praznina i razni životni pritisci glavni uzroci širenja duševnih bolesti, a posebno brige i depresije.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je liječio ovaj duševni problem sa iskrenim vjerovanjem u Allaha Uzvišenog, kao što je to navedeno u Kuranu: „Oni koji vjeruju i čija se srca kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju.“ (Er-Rad, 28)

Čovjek vjernik koji je uspostavio mostove veze sa svojim Stvoriteljem je mirnoga srca i stanja, čija je unutrašnjost mirna, te zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Čudno li je stanje vjernika, on je uvijek u dobru. Ako ga zadesi dobro, on se zahvali i bude mu dobro, a ako ga zadesi zlo, on se strpi i opet mu bude dobro.“30 Dakle, dobro ne napušta vjernika nikada.

Nekada su briga i depresija rezultat straha, siromaštva, bolesti ili raznih očekujućih nedaća, ali vjernik zna da je sve to odredba od Allaha i on je strpljiv na tome i podnosi i očekuje nagradu, pa se ta iskušenja i nedaće preokrenu u nagrade i poklone od Allaha, kao što to Allah naglašava: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem i time što če te gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti“. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost,oni su na pravom putu.“ (El-Bekara, 155- 157)

Stvar se ponavlja kada su u pitanju očekujuće prijetnje i nelagode koje samo što nisu nastale, ali i pored toga vjernik sve to dočekuje sa povišenom dozom zadovoljstva i prihvatanja i vjerovanja u Allaha Uzvišenog i pribjegava Njemu prilikom odbrane od ovih vanjskih uznemiravanja. Rekao je Uzvišeni: „One kojima je, kad su im ljudi rekli: „Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate“, - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: „Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar“. I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesili i postigli su da Allah s njima bude zadovoljan, - a Allah je neizmjerno dobar.“ (Ali Imran, 173-174)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, kada bi mu bilo teško, pribjegavao namazu i govorio bi: „O Bilale, uči ikamet za namaz i odmori nas njime.“31

Namaz je jedan od najvećih uzroka smiraja duše i unutrašnjeg mira koji otklanja napetost, brigu i sumornost.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je uputio na neke od zikrova koji se uče prilikom brige, sumornosti, napetosti i depresije.

Jedan od takvih je: „Kad god jednog roba zadesi tuga ili briga pa on kaže: „Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin Tvoje robinje, moja kika je u Tvojoj ruci, moja stvar je već određena Tvojom presudom, Ti si prravedan u Svojoj presudi! Ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim Si sam Sebe nazvao, ili Si njime podučio nekog od Svojih stvorenja, ili Si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili Si ga ostavio u gajbu - nepoznatom kod Sebe, molim Te da Kur'an učiniš procvatom moga srca, svjetlom mojih prsa, prekrivačem moje tuge i odagnačem moje brige“, Allah će odagnati njegovu brigu i tugu i umjesto njih mu dati izlaz.“32

Esmi, kćerki Amisa, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Zar nećeš da te podučim riječima koje trebaš kazati kad osjećaš bol? Reci: „Allah Allah, moj Gospodar i osim Njega ne obožavam nikog drugog.““33

Enes, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga nešto rastužilo govorio: “O Živi, o Vječni, molim Te za obilatu milost Tvoju.“34

Spominjanje Allaha, dova i namaz su najveći uzroci otklanjanja duševnih bolesti i zbog toga Allah kaže: “Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome ibadet čini.“ (El-Hidžr, 97-99)