×
Autor nam u ovom članku donosi neke od Poslanikovih izreka o vrijednosti ljubavi i prijateljstva i njihovom značaju u islamu.

Prijateljstvo i ljubav

] Bosanski – Bosnian – بوسني [

Dr. Ahmed b. Osman el-Mezjed

Prijevod:

Senad Muhić

Revizija:

Ersan Grahovac

2013 - 1434

﴿الصداقة والحب﴾

« باللغة البوسنية »

د. أحمد بن عثمان المزيد

ترجمة:

سناد موهيتش

مراجعة:

أرسان غراهوفاتس

2013 - 1434

 Prijateljstvo i ljubav

Prijateljstvo nije samo riječ koja se izgovara, a da pri tome nema određeni udio ljubavi, ulaganja truda i darivanja. Zato se kaže: „Prijatelj se prepoznaje u teškim situacijama.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio glavni stub na kojem počiva prijateljstvo, rekavši: „Najbolji prijatelji kod Allaha su oni koji su najbolji prema svojim prijateljima, a najbolje komšije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svojim komšijama.“[1]

„Od dvojice ljudi koji se vole u ime Allaha, onaj koji više voli svoga prijatelja je draži Allahu.“[2]

„Niko od vas neće biti vjernik sve dok ne bude svome bratu želio ono što želi sebi.“[3]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da će neki ljudi ući u Džennet i imati visoke stepene, a razlog tome je ljubav prema dobrim ljudima. Jedne prilike je došao neki čovjek Poslaniku i upitao ga: „Kada će Sudnji dan?“ Poslanik ga je upitao: „A šta si pripremio za Sudnji dan?“ Čovjek reče: „Ništa posebno, osim što volim Allaha i Poslanika.“, pa mu Poslanik reče: „Ti ćeš biti sa onima koje voliš.“ Enes je tada kazao: „Nismo se ničemu više obradovali kao ovom hadisu.“[4]

Poslanik je podsticao da se izaberu dobri prijatelji, kazavši: „Nemoj se družiti osim sa vjernikom, i nemoj da jede tvoju hranu osim bogobojazna osoba.“[5]

„Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka gleda s kim će se družiti.“[6]

[1] Tirmizi, br. 1867., i Ahmed, 6278.

[2] Ibn Hibban, br. 566.

[3] Buhari, br. 12., i Muslim, br. 64.

[4] Buhari, br. 3412.i Muslim, br. 4775.

[5] Tirmizi, br. 2318., i Ebu Davud, br. 4192. El-Hattabi kaže: „Ovo se odnosi na svečane gozbe, a ne hranjenje ljudi koji su u potrebi za hranom, jer je Uzvišeni rekao: i hranu udjeljuju – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i zarobljeniku. (el-Insan, 8.), a poznato je da su njihovi zarobljenici bili nevjernici, a ne vjernici. Ovdje je upozoreno je na druženje sa onima koji nisu bogobojazni i pokuđeno je miješanje i pravljenje gozbe sa njima, jer one ubacuju povezanost i ljubav u srca.“ Vidjeti: el-Hattabi, Me’alimus-sunen, 4/115.

[6] Ahmed, br. 8065.