×
Ovaj članak govori o vrstama hadždžskih obreda, o tome koji je najbolji, o načinu ulaska u Mekku, o oslobađanju od ihrama i o adabima vezanih za džamije.

    Vrste hadždžskih obreda

    أنواع النسك

    < البوسنية >

    Muhammed ibn Ibrahim et-Tuvejdžiri

    محمد بن إبراهيم التويجري

    —™

    Prevodilac: Senad Muhić

    Revizor: Ersan Grahovac

    ترجمة: سناد موهيتش

    مراجعة: أرسان غراهوفاتس

    Vrste hadždžskih obreda

    Vrste hadždžskih obreda

    Hadžski obredi se dijele na: temettu', kiran i ifrad.

    1. Način obavljanja vrste hadždža koja se naziva temettu'

    ﷻ‬ hadžskim mjesecima[1] treba zanijetiti obavljanje umre, zatim je obaviti, a onda iz Mekke ili njene blizine zanijetiti obavljanje hadždža u toj godini. ﷻ‬ ihramima treba biti sve dok ne baci kamenčiće na džemretu-l-akabe, na dan bajrama i dok ne obrije glavu (ili skrati kosu). Kod ove vrste hadždža mora se zaklati kurban. Ovaj obred će zanijetiti riječima: Lebbejke umreten.

    2. Način obavljanja vrste hadždža koji se naziva kiran

    Treba zajedno zanijetiti i hadždž i umru spojeno, ili da prvo zanijeti hadždž, a nakon toga pripoji mu i nijjet umre. Kod ove vrste hadždža se mora zaklati životinja kao kurban. Nijjet za ovu vrstu hadždža se izgovara: Lebbejke umreten ve hadždžen. Onome ko ima opravdanje, dozvoljeno da nijjet hadždža pripoji umri, ali prije nego što počne sa umranskim tavafom. Takav je slučaj sa ženama koje su ušle u menstrualni ili postorođajni ciklus ili osobe koje nemaju mnogo vremena[2] i sl.

    3. Način obavljanja hadždža koji se naziva ifrad

    Treba da samo zanijeti hadždž riječima: Lebbejke hadždžen. Onaj ko obavlja ifrad čini sve isto kao i onaj ko obavlja kiran, osim što se za kiran mora zaklati kurban, dok kod ifrad to nije obaveza. Kiran je bolji od ifrada, a temettu' je bolji i od kirana i od ifrada. Sunnet je da onaj ko obavlja hadždž (više puta) nekada zanijeti temettu', nekada kiran, a nekada ifrad, kako bi oživio i očuvao sunnet, a u većini slučajeva treba da obavlja temmetu', jer je on najbolji. Prenosi si se da je Aiša, kazala: „Krenuli smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on reče: 'Ko od vas želi da zanijeti i hadždž i umru, neka to učini. Ko želi da zanijeti samo haždž, neka to i učini, a ako želi da zanijeti samo umru, neka to učini.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zanijetio hadždž, a i neki ljudi su to učinili. Neki ljudi su zanijetili i hadždž i umru, a neki su samo umru. Ja sam bila među onima koji su zanijetili samo umru.'[3][4]

    Najbolja vrsta hadždža

    Svaki bi hadžija trebao da obavi hadždž temettu', jer je temettu' najbolja vrsta hadždža koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ashabima da se obavlja. On im je rekao da promijene nijjjet u hadždž temettu', osim onaj ko je sa sobom poveo kurban. Temmetu' je najlakša vrsta hadždža i ujedno i najvrijednija. Ukoliko je neko zanijetio da obavlja ifrad ili kiran, bolje mu je da svoj nijjet preokrene i zanijjeti umru, kako bi time ušao u hadždž temettu', pa makar to bilo nakon što je obavio tavaf i saj, pod uslovom da sa sobom nije poveo kurban. Skratiće kosu i izaći iz obreda (umre) slijedeći naredbu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko je poveo kurban sa sobom, ostaće u ihramima i neće izaći iz obreda, dok ne baci kamenčiće i ne ošiša se na dan kurban bajrama. Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: „Otišli smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, namjeravajući obaviti samo hadž. Pošto smo došli (u Mekku) i obavili tavaf oko Ka'be, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da istupi iz ihrama ko nije dotjerao sa sobom kurban. I njegove supruge nisu sa sobom gonile kurban, pa su se i one oslobodile ihrama.“[5]

    Način ulaska u Mekku

    Kada musliman zanijeti otpočinjanje obreda hadždža ili umre, krenuće prema Mekki učeći telbijju. Sunnet je da u Mekku uđe sa njene najviše strane, ukoliko mu je tako lakše, i sunnet je da se prije toga okupa. Zatim će ući u el-Mesdžidul-haram[6] sa koje god strane želi. Kada bude došao do harema Kabe, ući će desnom nogom i proučiti dovu koja se inače uči kada se ulazi u džamiju. Ta dova glasi:

    اللهُمَّ افْتَحْ لِي أَبْوَابَ رَحْمَتِكَ

    Allahummeftah li ebvabe rahmetike/Allahu moj, otvori mi vrata Svoje milosti.[7]

    I proučiće također:

    أَعُوذُ بِاللَّهِ الْعَظِيمِ، وَبِوَجْهِهِ الْكَرِيمِ، وَسُلْطَانِهِ الْقَدِيمِ، مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ.

    Euzu billahi-l-azimi ve bi vedžhihi-l-kerimi ve sultanihi-l-kadimi mine-š-šejtani-ﷺ‬-radžimi/Utječem se Uzvišenim Allahom, Njegovim plemenitim licem i Njegovom iskonskom snagom od prokletog šejtana.[8]

    Šta treba raditi kada se uđe u el-Mesdžidul-haram?

    1. Onaj ko obavlja hadždž ili umru, treba odmah, čim doće do Kabe, pristupiti činjenju tavafa, osim u slučaju ako je nastupilo vrijeme nekog od farz namaza ili se hoće klanjati dženaza. ﷻ‬ tom slučaju će prvo klanjati, pa će nakon toga činiti tavaf.

    2. Onaj ko obavlja samo umru ili obavlja umru koja je sastavni dio temettu' hadždža, obaviće umranski tavaf, a onaj ko obavlja hadždž ifrad ili kiran će učiniti poznati tavafu-l-kudum (tavaf dolaska) koji nije obavezan, nego je sunnet.

    Na koje načine onaj ko je ušao u neki od obreda može učiniti tehallul, tj. oslobođanje od ihrama?

    Oslobađanje od ihrama može biti na jedan od sljedećih načina:

    - Da se obred upotpuni i prevede kraju.

    - Da se učini tehallul zbog određenog opravdanja, ukoliko se je prije toga uslovilo.[9]

    - Da se učini tehallul zbog nemogućnosti izvršavanja obreda, ali nakon klanja hadždžskog kurbana i brijanja glave.

    Pravila ponašanja vezana za el-Mesdžidul-haram

    Džamije i mesdžidi su Allahove kuće u koje kada ulazi musliman uči dovu, i u tim kućama se čine razne vrste ibadeta Allahu Uzvišenom.

    Obaveza je svakom robu da spozna veličinu svoga Gospodara koji mu je dozvolio da uđe u Njegovu kuću i obaveza mu je da se što bolje pripremi za razgovor sa svojim Gospodarom, te da se ponaša u Njegovoj kući onako kako to Njemu i Njegovoj veličini priliči.

    Također mu je obaveza da voli džamije, da ih cijeni i poštuje njihovu svetost, a posebno kada je riječ o Kabi koja je i sagrađena radi veličanja Allaha i činjenje ibadeta samo Njemu, te radi učenja Njegove knjige i izučavanja vjere.

    Neki od adaba (bonton) vezanih za džamije – Allahove kuće

    Prema džamiji iz kuće krenuti pod abdestom, namirisan u lijepoj i čistoj odjeći. Kada se ide prema džamiji treba biti smiren, a kada se uđe u džamiju treba klanjati tehijjetu-l-mesdžid.[10]

    Treba se čuvati da ne pravi gužvu i da ne prelazi preko drugih, te treba da bude blag, da se ne gura (kada ulazi i prolazi kroz saffove) i da im napravi mjesto.

    Ne treba da jede bijeli i crveni luk i prasu, te sve što ima neugodan miris, a što bi uznemirilo klanjače i meleke.

    Dok je čovjek u džamiji treba da isključi svoj mobitel i druge aparate koji bi mogli svojim zvukovima uznemiriti druge.

    Džamije se ne smiju zagađivati priljavštinama poput poljuvačke, sline, šlajma, bacanjem korištenih maramica i sl.

    ﷻ‬ džamiji se treba kloniti svega što predstavlja igru i zabavu, te beskoristan govor i brbljanje, prepirke i dizanje tonova.

    ﷻ‬ džamiji se ne smije kupovati i prodavati, ne smije se oglašavati izgubljena stvar, ne smije se od ljudi tražiti imetak, tj. prositi.

    Treba voditi brigu o čistoći džamije, namještaju, mushafima. Žene treba da se klone ukrašavanja i pokazivanja svojih ukrasa, te trebaju da klanjaju tamo gdje je posebno određeno za njih. Također im je zabranjeno da prave fitnu među ljudima svojim govorom i postupcima.

    Allah Uzvišeni kaže:

    1. O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. (El-E'araf, 31.)

    2. ﷻ‬ džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa. (En-Nur, 36-38.)

    3. Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (Ez-Zumer, 67.)

    4. I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati. (El-Hadždžd, 26.)

    [1] Ševval, zul-ka’de i zul-hidždže. (op. rev.)

    [2] Poput onoga ko je zanijetio obaviti umru pa zatim hadždž, ali se desi da nema dovoljno vremena do početka hadždža da bi obavio umru, pa zanijeti spajanje hadždža i umre. (op. rev.)

    [3] Tj. vrstu hadždža temettu’. (op. rev.)

    [4] Bilježi Buharija, br. 319., i Muslim, br. 1211., i ovo je njegova verzija.

    [5] Bilježi Buharija, br. 1561., i ovo je njegova verzija, i Muslim, br. 1211.

    [6] Nekada se pod el-Mesdžidul-haramom misli na cjelokupan mekkanski harem koji je sveta teritorija čije su granice od Ka’be udaljene: 22 km ka zapadu, 15-16 km ka istoku, 7 km ka sjeveru i 12 km ka jugu, nekada se misli samo na džamiju u čijem centru se nalazi Ka’ba. Ovdje misli na džamiju u čijem centru se nalazi Ka'ba, jer je prethodno autor već spomenuo ulazak u Mekku, a Mekka je unutar mekkanskog harema. (op. rev.)

    [7] Bilježi Muslim, br. 713.

    [8] Hadis je ispravan, a bilježi ga Ebu Davud, br. 466.

    [9] Tj. ukoliko je pri početku ihrama rekao: „In habeseni habis fe mehilli hajsu habesteni – ako me nešto zaustavi – moje oslobađanje od ihrama je tamo gdje si me zaustavio.“ (op. rev.)

    [10] Dva rekata dobrovoljnog namaza. (op. rev.)