×
U ovom članku autor nam govori jednoj od najljepših vrlina koje čovjek posjeduje – milosti i njenoj bitnosti u islamu.

Jedna od najljepših vrlina koje čovjek posjeduje jeste milost. Milost prouzrokuje velike tragove, kao što su praštanje, velikodušnost, međusobno pomaganje, pružanje ruke pomoći, pomaganje onome kome je nanesena nepravda i tome slično. Zato je jedna od najspecifičnijih osobina Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila milost, jer ga je Allah poslao kao milost čovječanstvu. Uzvišeni Allah kaže: Mi smo te poslali kao milost svjetovima. (El-Enbija, 107.)

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovarajse sa njima. (Ali Imran, 159.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ja nisam poslan kako bih proklinjao, već sam poslat kao milost.“[1]

ﷻ‬ drugom hadisu je kazao: „Milost ne biva oduzeta osim pravom nesretniku.“[2]

„Milostivi će se smilovati onima koji su milostivi. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji pa će vam se smilovati Onaj Koji je na nebesima.“[3]

„Ko nije milostiv, neće ni njemu milost biti ukazana.“[4]

Poslanikova samilost je obuhvatala sve, pa čak i životinjski svijet. Jedne prilike je neki čovjek kazao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „O Allahov Poslaniče, ja kada ovcu koljem milostiv sam prema njoj.“, pa mu je Alejhisselam odgovorio: „I prema ovci ako si milostiv, Allah će ti se smilovati.“[5]

[1] Muslim, br. 4704.

[2] Ebu Davud, br. 4291., i Tirmizi, br. 1846.

[3] Ebu Davud, br. 4290., i Tirmizi, br. 1847.

[4] Buhari, br. 5538., i Muslim, br. 4282.

[5] Ahmed, br. 19470.