×
Ovaj članak nam govori o tome šta mjesec redžeb predstavlja u islamu, šta je zabranjeno u njemu raditi i koje novotarije ljudi najčešće praktikuju u ovom mjesecu.

    Neka je hvala Allahu Uzvišenom i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, časnu porodicu i plemenite ashabe.

    A zatim:

    Kao što je poznato, u ovim danima ljudi mnogo pitaju o mjesecu redžebu, njegovoj vrijednosti, postu u njemu itd. ﷻ‬ sljedećih nekoliko riječi pokušat ću da pomenem neke od propisa vezanih za ovaj mjesec, oslanjajući se pri tome na Allaha.

    Rekao je Allah Uzvišeni: Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. (Et - Tevba, 36.)

    Sveti mjeseci su: muharrem, redžeb, zu-l-ka'de i zu-l-hidždže. Prenosi se od Bekreta, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: „Vrijeme teče (kruži) kao i onog dana kada je Allah Uzvišeni stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri zaredom: zu-l-ka'de, zu-l-hidždže, muharem i mjesec redžeb Mudar[1] koji je između džumade i ša'bana.“[2]

    1. Zbog svetosti i zabrane borbe u njima osim ako neprijatelj ne počne prvi. Zato je mjesec redžeb nazvan El-Esamm (Nijemi), jer se u njemu ne poziva: 'O narode moj!' ili zato što se u njemu ne čuje zvuk i zveket oružja.

    2. Zato što je činjenje harama u njemu gore nego u drugim mjesecima. Mjesec redžeb je nazvan redžebom jer je bio veličavan.[3]

    Prenosi se od Enesa, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, imao običaj učiti sljedeću dovu kada bi nastupio mjesec redžeb: „Allahu naš, daj nam bereketa u redžebu i ša'banu, i daj nam da dočekamo Ramazan.“[4]

    Neki učenjaci smatraju da je klanje 'atire u mjesecu redžebu mustehab (lijepo), uzimajući za dokaz hadis Mihnefa ibn Sulejma gdje kaže: „Stajali smo na Arefatu sa Allahovim Poslanikom, sallalahu alejhi ve sellem, kada je rekao: 'O ljudi, obaveza je svakoj porodici i to svake godine klanje kurbana i 'atire. Da li znate šta je atira? To je ona što je nazivate redžebijom.'“[5]

    Većina učenjaka je na tome da je ovaj propis derogiran hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijellahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema Fere'a niti 'Atire!“[6]

    Rekao je Ebu Davud: „Rekli su neki da je Fere' prvorođenče deve, u džahilijetu su ga klali svojim božanstvima, a zatim jeli, a njegovu kožu bi vješali na drveće. A atira je u prvih deset dana mjeseca redžeba.“[7]

    Treba napomenuti da nekoliko učenjaka poput Ibn Sirina, Ebu 'Ubejda, Ishaka ibn Rahavejha i učenjaci šafijskog mezheba smatraju da je ono što je derogirano bilo obavezno prije derogacije.[8]

    Postoji određeni broj muslimana koji odabiraju mjesec redžeb za obavljanje umre u njemu, smatrajući da je vrijednost i nagrada veća, a u stvarnosti, mjesec redžeb je kao i ostali mjeseci; nije preneseno ništa što bi mu dalo određenu posebnost obavljanja umre, za razliku od mjeseca ramazana i mjeseci hadždža za onoga ko obavlja hadždž temettu'. Dakle, ništa vjerodostojno nije preneseno da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, obavio umru u mjesecu redžebu, čak šta više, majka vjernika Aiša, radijallahu 'anha, je porekla da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, obavljao umru u ovom mjesecu.[9]

    Od ibadeta koje su ljudi izmislili u mjesecu redžebu možemo izdvojiti sljedeće:

    - Namaz koji se zove Salatu Regaib ili Namaz želja. Ima dvanaest rekata. Klanja se prvog petka u mjesecu poslije akšama. Šest puta se predaje selam. Na svakom rekatu poslije Fatihe uči se sura El-Kadr tri puta i El-Ihlas dvanaest puta, a nakon završenog namaza donese se salavat na Allahova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, sedamdeset puta, te se dovi šta se poželi. Ovaj namaz je, bez ikakve sumnje, velika novotarija, a hadis koji je došao na temu ovog namaza pomenuo je Ibn-l-Dževzi u Mevdua'tima - Knjiga izmišljenih hadisa.[10]

    Rekao je En-Nevevi, neka mu se Allah smiluje: „Neki učenjaci su ovaj hadis uzeli kao dokaz o pokuđenosti ovog namaza koji se zove Regaib – neka Allah ubije onog ko ga izmisli – jer je taj namaz novotarija koju su ljudi uveli i nije ništa drugo do zabluda i neznanje, i u toj noći se čine jasne zabranjene stvari. Učenjaci su napisali brojna djela kako bi pojasnili pokuđenost ovog namaza, zabludu onog ko ga klanja kao i inovatora, a dokazi za pokuđenost i neispravnost ovog namaza, te zablude onog ko ga klanja su brojni.“[11]

    Rekao je El-Hattabi: „Hadis o namazu Regaiba je skup lažii izmišljotina koje nisu male.“[12]

    Rekao je hafiz Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao: „Što se tiče namaza u mjesecu redžebu i davanje određene posebnosti, nije preneseno ništa vjerodostojno, a hadisi o vrijednosti namaza koji se zove Regaib su laž i zabluda, te nisu ispravni (vjerodostojni), a pomenuti namaz je novotarija kod većine učenjaka. Ovaj namaz se pojavio po prvi put četiri stotine godina nakon hidžre, zbog toga naše prijašnje generacije nisu o njemu znale niti govorile.“[13]

    - Namaz koji se klanja u polovini mjeseca redžeba. Hadisi koji su preneseni na ovu temu su izmišljeni hadisi.[14]

    - Namaz Lejletul mi'radž. To je namaz koji je očita novotarija, a klanja se u dvadeset sedme noći mjeseca redžeba. Ovaj namaz nema ispravne osnove niti u Kur'anu, niti u sunnetu Allahova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem.[15]

    Zatim, stav da se Mi'radž desio u mjesecu redžebu je pusti govor bez ikakvog dokaza. Rekao je Ibn Šameh, neka mu se Allah smiluje: „Neki od govore da se Isra desio u mjesecu redžebu. Ovaj govor kod učenjaka Džerha i Ta'dila (ocjenjivanja prenosilaca) je čista laž.“[16]

    Ebu Ishak Ibrahim El-Harbi veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je doživio noćno putovanje dvadeset sedmu noć mjeseca rebiul-evvela.“[17]

    Oni koji klanjaju ovaj namaz uzimaju za dokaz govor koji je pripisan Allahovom Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem: „ﷻ‬ mjesecu redžebu ima jedna noć, u toj noći ko uradi jedno dobro djelo kao da je je stotinu godina činio dobra djelai i ona se nalazi u tri preostale noći ovog mjeseca.“[18]

    Kažem: „Znakovi koji upućuju na neosnovanost ovog hadisa su jasni. Svi učenjaci su složni da je najvrednija noć u godini noć Kadr, a ovaj hadis tome oponira.“

    Zatim, od novotarija te noći je sakupljanje, održavanje vatre i kuhanje hrane. Rekao je šejh Ali el-Kari': „Nema sumnje da je to novotarija i pokvareno djelo, jer se u njoj bespotrebno troši imetak i poistovjećuje sa onima koji obožavaju vatru.“[19]

    Mjesec redžeb je kao i ostali mjeseci. Nije prenesen ni jedan ispravan hadis koji podstiče na posebni post u njemu, nego se posti kao i u ostalima – ponedjeljak i četvrtak kao i dani koji se nazivaju Bijeli dani onom kome je običaj da ih posti u ostalim mjesecima, ali post ovim danima samo u mjesecu redžebu je zabranjen i novotarija.

    Postoji predaja koju pominju oni koji pričaju priče, a u kojoj se podstiče na post u ovom mjesec: „Doista, u mjesecu redžebu ima jedna rijeka koja se zove redžeb. Njegova voda je bjelja od snijega, a slađa od meda. Ko posti u njemu jedan dan napiće se iz te rijeke.“ Ovaj hadis je izmišljen i potvora na Allahova Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem.[20]

    A hadis: „Redžeb je veliki mjesec, u njemu Allah udvostučuje dobra djela, pa ko u njemu posti dan kao da je postio godinu; ko posti sedam dana pred njim će biti zaključana sedmera vrata Džehennema; ko posti osam dana biće mu otvoreno svih osam vrata Dženneta; ko posti deset dana neće od Allaha ništa tražiti, a da mu neće dati, a ko posti petnaest dana pozvaće glasnik sa neba: 'Oprošteno ti je ono što je bilo, pa počni svoja djela iz početka', a onaj ko poveća i Allah će mu uvećati.“[21]

    Rekao je Hejsemi: „ﷻ‬ njegovom senedu je Abdulgafur tj. Ibn Seid, a hadisi se od njega ne uzimaju.“[22]

    Dva hafiza Ibn-l-Dževzi i Ibn Hadžer su pomenuli skupinu ništavnih i izmišljenih hadisa o vrijednosti mjeseca redžeba.[23]

    Na kraju ću pomenuti govore dva hafiza Ibn-l-Kajjima i Ibn Hadžera kao sažetak onom što smo već kazali:

    Rekao je Ibn-l-Kajjim: „Svaki hadis o postu u mjesecu redžebu i namazu u nekim njegovim noćima je laž i potvora.“[24]

    Rekao je hafiz Ibn Hadžer: „O vrijednosti mjeseca redžeba nije prenesen do nas ni jedan ispravan hadis koji se može uzeti za dokaz, kao što nije preneseno ništa po pitanju posta i posebnog namaza u njegovim noćima.“[25]

    Na kraju molim Allaha Uzvišenog da nam iz Svoje milosti podari sljeđenje sunneta i da se klonimo novotarija, a on je Plemenit. Allah Uzvišeni od svih zna najbolje. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i časne ashabe.

    [1] Ovaj mjesec je pripisan plemenu Mudar zbog toga što su oni, najviše od svih plemena, držali do njegove svetosti.

    [2] Bilježe Buharija, br. 4662., i Muslim, br. 1679.

    [3] Letaifu-l-me'arif, 225.

    [4] Bilježe Ahmed, 1/259., El-Bezzar, 616 – dodaci, Et-Taberani u El-Ewsatu, br.3939., i El-Bejheki u Šu'abu-l-iman, br.3815., i ovaj hadis je predaja od Zaida ibn Ebi Rukkada od Zijada En-Numejrija, a Buharija o njemu kaže da je hadis od njega neprihvatljiv (munker-l-hadis), Šu'ubu-l-iman, 3/375., a slabim su ga ocijenili Ibn Redžeb i Ibn Hadžer. Vidi: Letaifu-l-me'arif, 234.

    [5] Bilježe Ahmed, 5/76., Ebu Davud, br.2788, En-Nesai, br.4224., i Et-Tirmizi, br.1518. Rekao je Et-Tirmizi: „Ovaj hadis je hasen garib i ne poznajemo ga osim ovim putem od ibn 'Avna.“ Ovaj hadis smatraju slabim Ibn Hazm u djelu El-Muhalla, 7/356., Abdulhakk u Tehzibu-s-Sunen, 4/92., i El-Hattabi u Me'alimu-s-sunen, 4/94. Rekao je Ibn Kesir: „Ima govora o ispravnosti lanca prenosilaca ovog hadisa.“ Vidi: Tefsir Ibn Kesir, 3/225.

    [6]Bilježi Buharija, br. 5474.,i Muslim, br. 1976. Vidi: El-Muharrer, 1/250., El-Mugni, 9/367., El-Mubdi'u, br. 3/306., Fethu-l-Bari, 9/512., Letaifu-l-me'arif, 226., Bedai'u-s-Sana'i, 5/62., El-Bahru-ﷺ‬-raiku, 8/197.

    [7]Sunen, 3/104.

    [8]El-Medžmu'u, 8/335., Tehzibu-s-suneni, 4/94., Letaifu-l-mearif, 226., El-Furu'u, 3/415., El-Mubdi'u, 3/306., Fethu-l-Bari, 9/511., Nejlu-l-evtar, 5/232., Avnu-l-M'abud, 7/343., Tuhfetu-l-Ahvezi, 5/85.

    [9] Bilježi Buharija, br. 1775.

    [10]El-Mevdua't, 2/124.

    [11]Šerhu Muslim, 8/20., El-Edebu fi redžeb od El-Karija, 43., Nejlu-l-evtar, 4/337.

    [12]El-Ba'isu od Ebu Šame, 143.

    [13]Letaifu-l-me'arif, 228.

    [14]El-Mevdu'at od Ibn-l-Dževzija, 2/126.

    [15]Hatimetu seferi-s-se'adeti, od Fejruz Abadija, 150., i Et-Tenkit od Ibn Hemmata.

    [16]El-Ba'is, 232, Mevahibu-l-dželil, 2/408.

    [17]El-Ba'is, 232., Šerh Muslima od imama Nevevija, 2/209., Tebjinu-l-adžeb, 21., Mevahibu-l-dželil, 2/408.

    [18]Bilježiga El-Bejheki u Šua'bu, 3/374., a zatim ga je ocijenio slabim, a takvim ga smatra hafiz Ibn Hadžer u knjizi Tebjinul 'adžeb, str. 25. Rekao je Kari' o ovom hadisu: „Veoma slab.“ Vidi: El-Edebu fi redžeb, 25.

    [19]El-Edebu fi redžeb, 25.

    [20]Pomenuo ga je Ibn-l-Dževzi u djelu El-Vahijat, str. 912, a kaže Zehebi o njemu: „Taj hadis je ništavan.“ Vidi: El-Mizan, 6/524.

    [21]Bilježi ga El-Bejheki u Šu'abu, br.3801, Taberani u El-Kebiru, br.5538, a hafiz Ibn Hadžer ga ubraja od ništavne hadise. Vidi: Mevahibu-l-dželil, 2/408.

    [22]Medžme'u-z-zevaid, 3/188.

    [23]Mevahibu-l-dželil, 2/408.

    [24]El-Menaru-l-Munif, 96.

    [25]Tebjinu-l-adžeb, 11., Letaifu-l-me'arif, 228.