Najbolji poslanik i vjerovjesnik

Najbolji poslanik i vjerovjesnik

] Bosanski – Bosnian – بوسني [

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

Prijevod:

Senad Muhić

Revizija:

Ersan Grahovac

2014 - 1435

﴿أفضل الأنبياء والمرسلين﴾

« باللغة البوسنية »

محمد بن إبراهيم التويجري

ترجمة:

سناد موهيتش

مراجعة:

أرسان غراهوفاتس

2014 - 1435

Najbolji poslanik i vjerovjesnik

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem

Njegovo porijeklo i djetinjstvo

Muhammed b. Abdullah b. Abdu-l-Mutallib b. Hašim b. Abdu Menaf b. Kusajj b. Kilab b. Murre b. K'ab b. Lu'ejj b. Galib b. Fihr b. Malik b. Nadr b. Kinane b. Huzejme b. Mudrike b. Iljas b. Mudar b. Nezar b. M'ad b. Adnan. Njegovo porijeklo je poznato sve do Adema alejhisselam. Majka mu se zvala Amina bint Vehb.

Rođen je u Mekki, u godini poznatoj kao godina slona, što odgovara 570. godini po gregorijanskom kalendaru. Otac Abdullah mu je umro dok je on još bio u stomaku majke Amine. Kada se rodio, brigu o njemu je preuzeo djed Abdu-l-Mutallib. Majka Amina mu je umrla kada je imao šest godina, a nakon smrti djeda, brigu o njemu preuzima amidža Ebu Talib.

Živio je među svojim narodom, lijepo se ponašajući, posjedovao je lijepe osobine, tako da su ga prozvali El-Emin (povjerljivi). Kada je napunio četrdeset godina, stigla mu je Objava, dok je još bio u pećini Hira, a imao je običaj da odlazi u tu pećinu kako bi razmišljao o Allahovim znakovima u kosmosu. Nakon što je primio Objavu, krenuo je ljude pozivati u monoteizam. Pozivao je ljude u obožavanje samo jednog Allaha koji nema sudruga i napuštanje obožavanja bilo koga mimo Njega.

Na tom putu je sreo mnoge nedaće, ali je bio strpljiv sve dok Allah nije dao da ova vjera nadvlada. Učinio je hidžru u Medinu, a tamo su mu propisani određeni propisi, islam je potpuno nadvladao i vjera se upotpunila. Preselio je u ponedjeljak, u mjesecu rebi’u-l-evvelu, jedanaeste godine po hidžri, a imao je šezdeset i tri godine. Pridružio se najodabranijem društvu nakon što je dostavio poslanicu kojom ga je Allah zadužio. Borio se na Allahovom putu istinskom borbom, ummetu je pojasnio put dobra i ukazao im na put zla. Neka je na njega salavat i salavat.

Posebnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

On je pečat svih poslanika, prvak vjerovjesnika, vođa bogobojaznih, njegova poslanica obuhvata i ljude i džinne, poslao ga je Allah kao milost svim svjetovima, prebačen je u času noći do Bejtu-l-makdisa i sa tog mjesta je uzdignut na nebesa, Allah ga je nazvao i poslanikom i vjerovjesnikom i darovan mu je jezgrovit i jasan govor.

Odlikovan je nad ostalim poslanicima sa pet stvari: Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Odlikovan sam u odnosu na ostale poslanike sa pet stvari: potpomognut sam strahom (kojeg neprijatelji osjećaju na razdaljini od mjesec dana hoda), zemlja mi je učinjena čistom i pogodnom za namaz, pa obavite namaz gdje god vas njegovo vrijeme zadesi, dopušten mi je ratni plijen, darovan mi je šef’at (zagovaranje za ljude), i poslan sam cijelom čovječanstvu, dok je vjerovjesnike prije mene Allah slao samo njihovim narodima.“[1]

Od njegovih posebnosti su i: Neprekidanje posta, ženidba bez vjenčanog dara, ženidba sa više od četiri žene, njegove supruge je zabranjeno ženiti poslije njegovog preseljenja, nekonzumiranje onoga što je sadaka, mogućnost da čuje ono što drugi ljudi ne čuju, mogućnost da vidi ono što drugi ljudi ne vide, kao što je vidio Džibrila u njegovom stvarnome liku, i njegov se imetak ne nasljeđuje.

Početak Objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem

Aiša veli: „Prvi vid objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u snovima. Svaki san mu je bio jasan poput zore. Nakon toga je zavolio samoću. Osamljivao se u pećini na brdu Hira. ﷻ‬ njoj je činio ibadete Allahu, 'azze ve dželle, nekoliko noći. Nosio je opskrbu koja mu je bila dovoljna do povratka kući. Nakon toga se vraćao Hatidži i ponovo uzimao opskrbu za novi boravak. Tako je radio sve dok mu nije došla Istina u pećini na brdu Hira. Došao mu je melek i rekao: ‘Čitaj!’ Rekao je: 'Ne znam čitati.' Rekao je: 'Uhvatio me je, stisnuo do boli, zatim me pustio i rekao: 'Čitaj!'' Rekao je: 'Ne znam čitati.' Zatim ga je uhvatio i stisnuo po drugi put, a zatim pustio i rekao: 'Čitaj!' Rekao je: 'Ne znam čitati.' Uhvatio ga je i stisnuo po treći put, ponovo pustio i rekao: 'Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka! Čitaj, Gospodar tvoj je najplemenitiji, koji podučava peru, koji čovjeka podučava onome što ne zna.' Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se vratio, srce mu je snažno lupalo. Ušao je kod Hatidže, Huvejlidove kćerke, i rekao: 'Pokrijte me, pokrijte me!' Pokrili su ga i on se smirio. Ispričao je Hatidži šta se dogodilo i rekao joj: 'Pobojao sam se za sebe.' Hatidža mu je rekla: 'Ne, tako mi Allaha, neće te Allah nikada poniziti! Ti održavaš rodbinske veze, pomažeš nemoćnom, daješ siromašnim, ugošćavaš goste i daješ svoj doprinos u svakom dobru.' Povela ga je Vereki ibn Nevfelu ibn Esedu ibn Abdu-l-'Uzzau, njenom amidžiću. On je primio kršćanstvo u džahilijjetu i poznavao je hebrejski jezik. Pisao je od Indžila koliko je Allah htio da piše na hebrejskome jeziku. Ostario je i oslijepio. Hatidža mu je rekla: 'Amidžiću, saslušaj svoga bratića!' Vereka mu reče: 'Bratiću, o čemu se radi?' Poslanik mu je ispričao sve što je vidio. Vereka mu reče: 'To je izaslanik koji je dolazio Musau. Volio bih da sam u snazi. Volio bih biti živ kada te tvoj narod protjera.' Poslanik reče: 'Zar će oni mene protjerati?!' Reče: 'Da, niko nije donio nešto takvo, a da nije imao neprijatelje. Ako to doživim, pomoći ću te svim što imam!' Nedugo nakon toga Vereka je umro, a Objava prestala dolaziti.“[2]

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge

Majke vjernika su supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na ovome, a i na budućem svijetu. Sve su one bile čestite, čedne i bogobojazne muslimanke. Nisu činile ništa što bi njihovu čast i ugled uprljalo. Njih je bilo jedanaest: Hatidža bint Huvejlid, Aiša bint Ebi Bekr, Sevda bint Zem’a, Hafsa bint Omer, Zejneb bint Huzejme, Ummu Seleme, Zejneb bint Džahš, Džuvejrijja bint Haris, Ummu Habibe bint Ebi Sufjan, Safijja bint Hujejj i Mejmuna bint Haris, neka je Allah sa svima njima zadovoljan.

Prije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su preselile Hatidža i Zejneb bint Huzejme, a nakon njega ostalih devet supruga. Najbolje od svih njih su bile Hatidža i Aiša.

Djeca Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

1. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se rodilo tri sina: El-Kasim i Abdullah koje je rodila Hatidža i Ibrahim kojeg je rodila poklonjena robinja Marija koptkinja. Svi su mu sinovi umrli dok su još bili djeca.

2. Imao je četiri kćerke: Zejneb, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu. Njih je rodila Hatidža. Sve su se one poudale i preselile prije njegove smrti, osim Fatime, koja je umrla poslije. Sve su one bile čestite, čedne i bogobojazne muslimanke.

Drugovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Oni su najbolja generacija muslimana i odlikovani su velikim počastima naspram ostatka muslimana. Njih je Allah odabrao kao društvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni su povjerovali u Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bili su pomagači Allahove vjere zbog koje su i svoj zavičaj napustili. Borili su se na Allahovom putu dajući svoje živote i imanja sve dok Allah nije bio zadovoljan njima, a i oni Njime. Najbolji među njima su muhadžiri, a onda ensarije.

Abdullah b. Mes'ud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Najbolja generacija je moja generacija, zatim ona koja slijedi poslije nje, zatim ona koja slijedi poslije nje.“[3]

Ljubav prema ashabima

Znakovi vjerovanja su: srčana ljubav prema ashabima, iznošenje pohvala, a u to ulaze i riječi: Allah sa njima bio zadovoljan, traženje oprosta za njihove grijehe. Također ljubav prema njima znači i neupuštanje u polemiku o onome što se desilo među njima. Ne smiju se ni vrijeđati jer oni imaju veliku vrijednost i posjeduju odlike i vrline kao što su: pomaganje Allahove vjere, borba na Njegovom putu i pozivanje ka njemu, iseljenje iz svog zavičaja u cilju očuvanja vjere, ulaganje svog imetka i žrtvovanje vlastitih života radi Allahovog zadovoljstva.

ﷻ‬ nastavku ćemo navesti nekoliko ajeta i hadisa koji govore o njihovoj vrijednosti.

Ajeti:

1. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100.)

2. Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonište i pomažu - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih čeka oprost i obilje plemenito.(El-Enfal, 73.)

Hadis:

1. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nemojte vrijeđati moje ashabe, jer kada bi neko od vas potrošio (u sadaku) koliko je brdo Uhud, to ne bi bilo jednako jednoj pregršti, ili pola nje, koja je potrošena od strane jednog od njih.“[4]