Propisi vezani za poglavlje o oblačenju ćefina
Kategorije
Full Description
Propisi vezani za poglavlje o oblačenju ćefina
] Bosanski – Bosnian – بوسني [
Usama b. Gurm el-Gamidi
Prijevod: Senad Muhić
Revizija:
Ersan Grahovac
2013 - 1434
﴿مسائل تتعلق بالتكفين﴾
« باللغة البوسنية »
أسامة بن غرم الغامدي
ترجمة: سناد موهيتش
مراجعة:
أرسان غراهوفاتس
2013 - 1434
Propisi vezani za ovo poglavlje
Prvi propis
Obaveza je da se ćefin za muškarca ili ženu sastoji najmanje iz jednog dijela, da prekriva cijelo tijelo i da ne oslikava dijelove tijela. Ovo je dovoljno, ali je Sunnet i pohvalno da se ćefin za muškarca sastoji iz tri sloja, a za ženu od pet slojeva, a pokuđeno je dodavati na ovaj broj ukoliko za tim nema potrebe.
Drugi propis
Najpreči da umrlu osobu umota u ćefine je onaj koga je umrli oporučio, zatim otac umrloga, a nakon toga onaj ko mu je najbliži od rodbine, potom onaj kome je posao da gasuli muslimane. Ovaj propis važi, kao što smo već spomenuli, samo ukoliko se rodbina ne može dogovoriti oko ovog pitanja.
Treći propis
Obaveza je da se sredstva za ćefine uzmu iz imetka umrle osobe, zbog hadisa: „Napravite mu ćefine od dva dijela njegove odjeće.“
Ukoliko umrla osoba ne bude imala ništa od svoga imetka, onda će troškove snositi onaj ko je bio obavezan da ga opskrbljuje. Ukoliko ni toga ne bude, onda će se ta sredstva uzeti iz opće blagajne muslimana (bejtu-l-mal) ili će ostali muslimani pomoći svojim dobrovoljnim prilozima.
Četvrti propis
Hadžija ili onaj ko obavlja umru, ukoliko umre u ihramima, njemu će ćefini biti ihrami, glava mu se neće pokrivati, niti će se mirisati, zbog hadisa o čovjeku u ihramima koji je pao sa kamile i preselio.[1]
Peti propis
Pokuđeno je da ćefini budu od vune, da budu od materije sa kojom se boje ćefini i haram je da se umotava u kožu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se skine kožni materijal sa šehida.[2]
Šesti propis
Islamski učenjaci smatraju pokuđenim cijepanje ćefina, a to se prije radilo iz straha da kradljivci koji su su bavili otkopavanjem kaburova, ne ukradu ćefine.
Sedmi propis
Pokuđeno je da se miris ili kamfor stavi u oko umrle osobe, jer taj miris može unakaziti oči.
Osmi propis
Pohvalno je da broj poveznica bude neparan: tri, pet ili sedam, sve zavisno od veličine umrle osobe.
Deveti propis
Dječak se treba zamotati u tri sloja, dok se djevojčica zamotaje u kamis (košulju) i dva sloja ćefina, bez himara, jer joj to nije bilo obaveza ni tokom života, te nije potrebno ni nakon njega.
Deseti propis
Ukoliko ćefini budu kratki i ne budu prekrivali cijelu osobu, onda će se prekriti glava i ostatak tijela, a na noge će se staviti trava ili lišće, a dokaz tome je hadis kojeg bilježi Buhari od Habbaba koji kaže: „Izašli smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći Allahovo zadovoljstvo. Bilo je onih koji su umrli i nisu jeli od svoje nagrade ništa, kao što je bio Musab b. Umejr, koji je ubijen na dan Uhud. Nismo našli ćefine u koje bi smo ga umotali, osim jednog prekrivača sa kojim ako bismo pokrili glavu, otkrile bi se noge, a ako bismo pokrili noge, otkrila bi se glava. Pa nam je Poslanik naredio da time glavu prekrijemo, a da noge prekrijemo sa travom i lišćem.“[3]
Jedanaesti propis
Novotarija je pisati ajete ili dove na ćefinima, a također je i novotarija prekrivanje umrloga sa poklopcem na kojem pišu te dove i ajeti.
Dvanaesti propis
Ukoliko bude veliki broj umrlih, a nedovoljan broj ćefina, onda će se po dvojica ili trojica umotati u jedan ćefin, a dokaz tome hadis u kojem se od Enesa prenosi: „Povećao se broj poginulih, a smanjio broj ćefina, pa su jedan ili po dvojica ili po trojica umotavani u jedan ćefin.“[4]
Trinaesti propis
Ukoliko kod umrle osobe budu odsječeni neki dijelovi tijela kao glava ili noge ili je isjeckan u potpunosti, onaj koji gasuli će raširiti ćefine, nakon toga će raširiti sloj od plastike koja je čvrsta, zatim će staviti umrlu osobu. Potom će uvući plastični sloj, a nakon njega ostale ćefine.
[1] Bilježe Buharija, br. 1265., i ovo je njegova verzija, i Muslim, br. 1206.
[2] Bilježe Ahmed, 1/247., Ebu Davud, br. 3134., i Ibn Madže br. 1515., a slabim ga je ocijenio šejh Albani u djelu Irvaul-galil.
[3] Bilježe Buharija, 3/110., i Muslim, 3/48.
[4] Bilježe Tirmizi, br. 1016., Ebu Davud, br. 3136., a značenje ovog hadisa nalazi se i kod Buharije, br. 1343., putem Džabira.