×
Ovo je naslov veoma poznate knjige pisca Šekiba Erslana. Knjiga je poznata među svjetskim misliocima, te nema potrebe da se puno opisuje. Ali, ono što sam htio da uradim je da prenesem nekoliko riječi iz ove knjige koje upućuju na velik i visok stepen ovog čovjeka u znanju, razmišljanju, misionarstu i razumjevanju života i savremenih izazova. Šta reći više, knjiga je veoma dobra i poučna.

Muslimani imaju briljantnu prošlost, a očekuju budućnost sa uvjerenjem da će islam zavladati svijetom. Čekaju Isaa, a.s., a nisu mu pripremili teren. Poražavajući je podatak da samo 15% muslimanskih žena iz Nigera zna čitati i pisati. Trebamo uporediti prosječno radno vrijeme kod japanaca i prosječno radno vrijeme kod muslimana. Muslimani pate, možemo slobodno ustvrditi, od dvije opake bolesti: deficita konkretne akcije i njenog antonima - spekulacije koja im rijetko kad pomaže.

Pasivnost je faktor, po Emiru Šekibu Arslanu, koji je uticao i utiče na kašnjenje muslimana za modernom naukom. On kaže: „Moderna nauka zavisi o ideji i poduzetnosti. Čim se to dvoje nađe, naći će se i moderna nauka i moderni zanati. Poznato je da su Japanci do 1968. god. bili, kao i ostali istočni narodi, u patrijarhalnom stanju, pa kad su htjeli dostići moćne narode, naučili su evropske nauke i izučili njihove zanate.“