Razumijevanje ljubavi i mržnje u ime Allaha

﴿فقه الولاء والبراء﴾

El-vela’ označava ljubav, pomaganje, počast i poštivanje vjernika.

El-bera’ je udaljavanje, napuštanje i mržnja nevjernika, uz neprijateljstvo prema njima nakon traženja opravdanja i opomene.

El-vela’ je izraz koji ukazuje na iskazivanje ljubavi prema Allahu, Njegovoj vjeri, poslanicima i dobrim Allahovim robovima, dok je el-bera’ izraz koji ukazuje na mržnju neistine i njenih zagovornika.

Ova dva pojma (el-vela’ ve-l-bera') spadaju među najbitnije rezultate (levazim) riječi tevhida (la ilahe illellah) koje označavaju tevhid i vjerovanje, pokornost i bogobojaznost, ljubav prema istini i svemu što je vezano za nju i mržnju prema neistini i svemu što je vezano za nju.

Sigurnost i spas na ovome i na budućem svijetu je neostvariva bez vjerovanja u Allaha i odricanja od svih vidova širka (idolatrije) i njegovih sljedbenika.

Nije moguće ostvariti suštinsko značenje kelimei šehadeta osim sprovođenjem ljubavi prema onome ko je zaslužuje i mržnje prema onome ko nju zaslužuje.

Uzvišeni je rekao: Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti. (El-Maide, 55-56.)

I veli: Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: „Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!" (El-Mumtehana, 4.)

 Praktični principi kojima se ostvaruje el-vela’ vel-bera'

Iz kelimei šehadeta proizilazi ljubav i mržnja u narednim stvarima:

1.      Prijateljevanje sa vjernicima, odricanje od nevjernika, slijeđenje Allahovog vjerozakona, suđenje po onome što je On objavio, vjerovanje u Njega, te negiranje svega onoga što se obožava mimo Njega.

Allah veli: O vjernici, ne uzimajte za prijatelje/zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi prijatelji/zaštitniki! A njihov je onaj među vama koji ih za prijatelje/zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (El-Maide, 51.)

Također kaže: A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (El-Maide, 44.)

2.      Svjedočenje Allahove jednoće i poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, neminovno podrazumijeva praktičnu ljubav prema bratu muslimanu, te ostavljanje svih  džahilijjetskih prijateljstava koja su bila zasnovana na ljubavi prema naciji, rasi ili državi.

Musliman je brat muslimanu na svakom mjestu, a područje gdje se nalazi islam je ujedno i područje i dom svakog mislimana, bez obzira odakle dolazi.

Uzvišeni veli: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. - Allah je doista silan i mudar. (Et-Tevbe, 71.)

I veli: O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji budu s njima prijateljevao, on se doista prema sebi ogriješio. (Et-Tevbe, 23.)

3.      Javno iskazivanje simbola vjere, njenih propisa i bontona koje je propisala, zatim pokazivanje odlikovanosti nad ostalima slijeđenjem Allahove Knjige i prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ponos Kur'anom i Sunnetom, te napuštanje svakog stava, ideje ili postupka koji odudara od principa Kur’ana i Sunneta, odricanje od svih oblika modernog džahilijjeta, okrivanje i ukazivanje na laž koju on sa sobom nosi, kako ljudi ne bi bili njome obmanuti.

Allah veli: Reci: „Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.“ (El-Enam, 162-163.)

4.      Pomaganje svim muslimanima diljem svijeta koji su izloženi nedaćama, jer musliman je brat muslimanu, te je obavezan da bude uz njega, i da mu bude na pomoći i imetkom, i fizički i riječima u svakom mjestu i u bilo kojoj situaciji.

Nakon vjerovanja u Allahovu jednoću, jedna od najvećih obaveza jeste pomagati Allahove dobre robove ko god oni bili i gdje god se nalazili i borba protiv Allahovih neprijatelja i sljedbenika šejtana, ko god bili i gdje god se nalazili. Ukoliko muslimanska zajednica ne bude postupila na ovakav način, biće izložena velikim iskušenjima i neredu.

Allah Uzvišeni kaže: Oni koji vjeruju, čine hidžru, i u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge nasljeđuju. A onima koji vjeruju, a koji nisu učinili hidžru – vi ne možete, sve dok se ne isele nasljednici biti. A ako vas zamole da ih u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono što radite. (El-Enfal, 72.)

5.      Davanje podrške muslimanima i nade u skoru pobjedu koju će Allah dati Svojim dobrim robovima vjernicima, i davanje do znanja da će Allah poraziti Svoje neprijatelje koji ne vjeruju u Njega.

O tome Uzvišeni veli: A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan – one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća. (El-Hadždž, 40-41.)

Bez sumnje, konačna pobjeda pripada vjernicima, a podrška i pobjeda sigurno će doći strpljivim vjernicima, i niko je ne može zaustaviti.

Allah o tome kaže:...“ – i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći - On pomaže kome hoće, On je Silni i Samilosni – obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna...“ (Er-Rum, 4-6.)

 Propis putovanja u nevjerničke države

Postoje tri stanja kada je u pitanju putovanje u nevjerničke države:

Prvo: Obavezno putovanje radi pozivanja u islam.

Drugo: Dozvoljeno putovanje poput onog radi liječenja, trgovine i slično.

Treće: Zabranjeno putovanje kao npr. turizam, igra, zabava i tome slično, jer ukoliko se ode na takvo putovanje čovjek biva izložen raznim iskušenjima i opasnosti, te miješanju sa nevjernicima i grešnicima bez potrebe, zatim gubljenju vremena i imetka.

Nije dozvoljeno putovati u nevjerničke zemlje zbog studiranja, osim u slučaju da se ta vrsta nauke koju neko želi izučavati ne nalazi u muslimanskim zemljama, a muslimani su u potrebi za takvom vrstom znanja, pod uslovom da čovjek čuva i pazi na svoju vjeru, da ne bude izložen nekoj vrsti štete zbog ispoljavanja vjere i da ostane onoliko koliko je potrebno, a nakon toga da se vrati.

Ukoliko čovjek bude iskušan sa ovakvom vrstom putovanja uslovljava mu se sljedeće:

·         Znanje koje mu je neophodno za pozivanje u islam;

·         bogobojaznost koja će ga tjerati na izvršavanje Allhovih naredbi i klonjenje od onoga što je On zabranio;

·         i velika potreba za takvim putovanjem.

Allah je rekao: O vjernici, bojte se Allaha i budite sa iskrenima. (Et-Tevbe, 119.)

Behz b. Hakim prenosi od svoga oca, a on od svoga djeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: „Allah ni od jednog mnogobošca nakon što prihvati islam neće primiti djelo, sve dok ne napusti mnogobošce i ode u redove muslimana (ako je to ustanju učiniti).“ Hadis bilježe Ahmed i Nesai.[1]

 Propis uzimanja državljanstva zemlje koja nije muslimanska

Postoje tri situacije kada je u pitanju musliman koji živi u islamskoj državi, a želi da stekne državljanstvo neke od nemuslimanskih zemalja:

1. Da mu cilj isključivo bude sticanje neke od ovosvjetskih koristi. ﷻ‬ ovakvom slučaju nije mu dozvoljeno da uzima državljanstvo, jer time izlaže opasnosti i sebe i porodicu.

2. Da mu cilj bude pozivanje ljudi u islam. ﷻ‬ ovoj situaciji mu je dozvoljeno da uzme državljanstvo pod uslovom da posjeduje dovoljno korisnog znanja i da radi dobra djela, te bude čvrst u svojoj vjeri. ﷻ‬ tom slučaju njemu je ostanak u takvoj državi pohvalan.

3. Da je primoran da napusti svoju državu i da pribjegne u drugu zbog nepravde koja se čini ili iz straha za svoju vjeru. ﷻ‬ ovakvom slučaju mu je dozvoljeno sticanje državljanstva nemuslimanske države, ako je u mogućnosti da izvršava osnove vjere i da ispoljava njene glavne simbole bez ikakvog straha. Kada nestane uzroka zbog kojeg je otišao iz svoje zemlje, treba da se vrati. A onome ko uzme državljanstvo nemuslimanske države nije dozvoljeno praktikovanje onoga što se suprostavlja vjeri, niti da ratuje protiv musliman,  ako to učini i ubije muslimana, grešan je.